Torzija želuca
Prije nekoliko godina dobila sam priliku udomiti kraljevsku pudlu i to ludo stvorenje donijelo je u moj život nevjerojatnu sreću, ali i niz novih strahova s kojima se nikada prije nisam suočila. Naravno, prije nego je Latica stigla pročitala sam stotine članaka i karakteru kraljevskih pudli, ali i o tegobama koje mogu zadesiti ovu pasminu. Bilo je tu zaista svega i svačega, no ono što se meni najjače urezalo i stvorilo ogroman strah je bila torzija želuca. Za one manje upućene, radi se o uvrtanju želuca oko svoje osi, a koje ima izrazito visok postotak smrtnosti ako se stanje ne prepozna pravovremeno i ne reagira na ispravan način. Nažalost, Latica je doživjela torziju.
Nasreću, dok tipkam ovaj tekst ona spokojno spava na kauču nedaleko mene, pa vam je jasno da je sve prošlo dobro. Pišem ovaj tekst kako bih možda pomogla vlasnicima pasa da prepoznaju ovo grozno stanje na vrijeme i spase svojeg ljubimca. Stoga, krenut ću od prvih znakova, koji su (kako me uputio veterinar) bili simptomi dilatacije. Uslijed večernjeg druženja s psima na livadi, Latica se krenula neobično ponašati, spuštene glave i podvijenog repa hodala je u krug, kao da se pokušava namjestiti za leći. Nije reagirala ni na dozivanje ni na druge pse. Po dolasku kući nije pokazala želju za hranom ni vodom, ali je imala učestali nagon za povraćanje i izrazito duboko disanje. Potom se na kraće vrijeme smirila. Tijekom noći (naravno da se ovakve situacije događaju u kasnim večernjim i noćnim satovima) popila je veću količinu vode nakon čega je uslijedilo cviljenje pri svakom uzdahu.
Tada sam već sigurna da se nešto loše događa i odlazimo veterinaru. Do dolaska u ambulantu stanje se pogoršava tako što se sve teže kreće i nagon za povraćanjem je gotovo konstantan. U to vrijeme, veterinari i rentgenom potvrđuju moje najcrnje sumnje (torzija od 270 stupnjeva) i kreću s infuzijom, sondiranjem te pripremom Latice za operativni zahvat. Uskoro kreće i vidljivo povećanje obujma trbuha te Latica odvode u operacijsku salu, a ja ni sama ne znam kako odlazim kući. Najgore što u ovim satima čekanja možete učiniti jest da guglate koji je postotak preživljavanja. Grozno je malen. Zapamtila sam podatak iz jedne studije da čak do 28% pasa ne preživi postoperativni period radi komplikacija. Istovremeno, mantrate da će vaš pas biti svijetla statistika i da će svi organi ostati neoštećeni i želudac u cjelini (što također često nije slučaj)… Uglavnom, gotovo 4 sata sam čekala Latičinu kirurgicu da se javi i gotovo 4 sata istovremeno strahovala da sam je izgubila i uvjeravala samu sebe da je Latica lavica koja će izaći iz svega ovoga živa i šašava, kakva samo ona zna biti. „Operacija je prošla dobro, Latica je stabilno.“, budite spremni da nakon operacije nećete dobiti puno informacija upravo radi one gore grozne statistike.
Nakon okončanja operacije kreće 72-satni period u kojem je sve moguće, a vi sa svakim pozivom vašeg veterinara umirete od straha. Latica je prvi dan nakon operacije pokazala želju za hranom, no drugi dan je utvrđeno da želudac ne radi kako bi trebao (čitaj: ne radi uopće), no s terapijom je i to profunkcioniralo kako treba i Latica je nakon 3 dana puštena kući na njegu. Nakon svih strahova, neprospavanih noći i plakanja, Latičin dolazak kući je bio poput pravog novog rođendana, a ona kakva i je, bila je toliko discipliniran pacijent da joj elizabetanski ovratnik nisam niti jednom stavila, već je gospođa šetala po stanu u „pidžami“ bez imalo interesa i želje da bi ranu lizala ili je na bilo koji drugi način ugrozila. Za porezotine od brijanja i hematome po nogicama gdje su bile kanile dušu je dao CordiAdapt Gel koji je iznimno ubrzao zacjeljivanje. 10 dana je gospođa jela dijetalnu hranu, poput kuhane puretine i batata ili riže, pa je i meni to dobro došlo kao naša zajednička dijeta 😉
Na kraju svega, kad su šavovi skinuti, a Latica se vratila u svoj vragolasti i rastrčani životni ritam, mogu vam samo reći da je torzija opravdano kod mene izazvala strah neusporediv s bilo čim drugim. Radi se o groznom stanju i ako i najmanje posumnjate da bi vaš pesonja mogao imati tako nešto, odmah idite kod veterinara. S torzijom je svaka minuta bitna i presudna! S torzijom je svaka minuta pitanje života i smrti! Napisala: Zorana Jagodić
